Aktivistička posla: Upravni sud srušio Studiju utjecaja na okoliš za golf na Srđu

“Korisniji bi bili da metu ulice ili čiste grafite. Paraziti d.o.o.”

“Srd je vas, poskoci, skakavci i crne udovice!. Sta ce vama radnih mjesta i golf terena, raditi je je pre naporno za napredne proljevtere.”

“skupina neradnika i kvazi-intelektualaca je kao i obicno protiv svakog napretka….”

“Otvorimo vrata izgradnji, pomozimo investitorima, bit će i svima nama bolje. Ne slušajte te ljenguze i neradnike.”

“ima jugofasisticka bratija vremena da protestiraju dan i noc…..jer oni su po tim nakaradnim udrugama samo zbog jugofasisticke politike i love bez rada….ipak ostaju im veleposlanstva raznih austrija,norveske,danske, soros….”

Ovo je nekolicina tipičnih izljeva kakvi u bujicama i potocima prate rad nevladinih organizacija po hrvatskim forumima, fejsbucima, tviterima i u komentarima novinskih članaka. Takva natjecanja u pljuvanju rado pokreću i raspiruju “ugledni investitori” (profila npr. Tomislava Horvatinčića)  ili krajnja nacionalističko-katolička desnica (predstavljena ekipom kao npr. Tomislav Planinić, Ladislav Iličić te politički mrtvaci Zlatko Hasanbegović i Tomislav Karamarko), obično zato što guraju projekte u kojima je šteta u pravilu javna, a korist privatna.

Svjetovni Filozofski

 

Dvorana nije mogla podnijeti interes: puno ljudi stajalo je satima na hodnicima vani

“Zašto bog dopušta zlo? […] Želiš li znati dokaze za božju opstojnost? […] Zašto religija nije opijum za narod? Želiš li znati kako razgovarati s agnostikom ili pripadnikom neke druge religije? […] …ako želiš biti svećenik. […] Stoga u Isusu Kristu dobiva odgovore na ona najživotnija pitanja koja mu se postavljaju: pitanja smisla, ljudske patnje, smisla života, smisla smrti – zato je studij teologije zaista cool. […] Ja radim kao vjeroučitelj, a teološki fakultet mi je omogućio da radim i u medijima. Upiši teologiju!” Ovo su citati iz promotivnog videa Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) u Splitu koji mi se čine kao primjeren kontekst za ovu temu.

Jučer je, naime, održan plenum na Filozofskom fakultetu u Zagrebu o ugovoru o suradnju FFZG-a i KBF-a u Zagrebu. U 20h jedna od većih dvorana fakulteta bila je toliko puna da su deseci ljudi stajali na hodnicima pred svakim ulazom u dvoranu, a u dvorani su unatoč omamljujućoj vrućini i zagušljivosti ispunjene sve klupe, sve stepenice i svi prolazi: ljudi su na kraju dvorane stajali na sjedalicama da bi vidjeli što se događa – toliko je ljudima, možda petstotinjak njih, bila važno ovo pitanje.

Bilo je priče o

Aktivistička posla: “Na žalost morate primati obavijesti poštom”

Omotnice naše svagdašnje

Ako živite u prosječnom kućanstvu, dobivate 4-5 omotnice svaki mjesec od svojim komunalnih službi, banke kod koje imate račun, tele-operatera, elektro-distributera i sl. Iz mjeseca u mjesec dobijam te omotnice, otvaram, fotografiram, spremim fotografije u arhivu i odlažem njihove obavijesti na reciklažu. I moram reći da mi je dosadilo, tim više što mi uglavnom šalju račune na kojima su oni sami masno otisnuli “plaćeno trajnim nalogom” – pa je, dakle, jedina moguća svrha tih papira da se oni pobrinu da ja znam da oni znaju da su mi oni nekada isporučili neke usluge i da sam ih ja nekada platio.

I tako sam stavio pismo na vagu – 10g – i primio se malo osnovnoškolske matematike.

Aktivistička posla: iznad Marofa gust se dim vije…

Oko 50. kilometra biciklističkog izleta, u Novom Marofu je nešto “smrdilo”…

Pred nešto više od godine biciklirao sam starom cestom iz Zagreba prema Međimurju. To je možda bio treći ili četvrti put da vozim tim putem, a vozio sam i kasnije, ali dok sam taj put prolazio dugi i ne pretjerano zabavan potez od Zeline do Marofa, primijetio sam pogon uz cestu koji je mogao služiti kao kulisa za Pobješnjelog Maxa, a iz njegovog dimnjaka izlazio je crni dim. Nije da me treba nagovarati da odmorim minutu pa sam stao i snimio što sam vidio.

Odvezao sam se dalje do Međimurja, vratio se koji dan kasnije i odlučio poduzeti nešto s tim snimkama.

Aktivistička posla: oslobađanje šetnice

Šetalište za – automobile

Igrom slučaja živim u možda najgušće naseljenoj četvrti u krugu 300 km: visoki neboderi, zgrade-zidine s bezbroj stanova, a među njima izdašno posute manje zgradice i gusto rađene kuće. Te veće i manje građevine oplakuje more auta. Nikome nije novost da je parkiranje sve kreativniji sport sa svim pratećim elementima: drama, napetost, žestoka konkurencija, neizvjesnost, napor…a rezultat je da ljudi parkiraju posvuda, uključujući na pješačku šetnicu pored moje zgrade.

Budući da sam kroz godine ipak razvio određenu osjetljivost na nametljivost auta, odlučio sam uposliti naše komunalne službe. Ovako je to izgledalo…

Zakasnio 8 sati

Ceduljica nepoznatom vlasniku bicikla

Proteklih dana pred zgradom se pojavio novi bicikl: ni po čemu poseban, nešto skromniji, ali uredan i upotrebljiv. Primijetio sam da je loše vezan (sajlicom na šifru, prednjim kotačem za stup) i bilo mi je žao: tu će netko tko bi se rado vozio po gradu biciklom (i tako učinio grad ugodnijim svima ostalima) biti kažnjen gubitkom bicikla. Došao sam sinoć kući, napisao poruku na komad papira i htio ostaviti poruku kad sam sa balkona vidio da bicikl više nije tamo. “Ništa”, zaključio sam: “stavit ću kad ga opet vidim”. Jutros sam opet pogledao s balkona i nije ga bilo, a maloprije, oko 7 navečer, vratio sam se kući i saznao da je bicikl popodne bio tu, da pripada zaposlenici u novootvorenoj trgovini – i da je usred bijela dana nestao. Ukraden. 8 sati nakon što sam htio ostaviti poruku.

“Danas park, sutra crkva” ili “program kreativnog urbanizma”

Crkvena urbanizacija (gore: Sućidar, Split; sredina: Voltino, Zagreb; dolje: Savica, Zagreb)

Prvi dio triptiha na desnoj strani predstavlja crkvu sv. Andrije na Sućidru u Splitu. Na mjestu današnje crkve ja sam subotom prijepodne sa školskim prijateljima godinama igrao košarku, kao uostalom i bezbrojni drugi. Pred 4 godine Crkva je usmjerila svoju pažnju i utjecaj da bi se na mjestu tadašnjeg igrališta podigla crkva i, kako to često biva, crkva je na tom mjestu i niknula. Nadbiskup je izrazio nadu da će novi sakralni prostor potaknuti mladiće i djevojke na dublji duhovni život i odaziv Božjem pozivu na svećeničko ili redovničko zvanje…u čemu ih vjerojatno više neće ometati gubljenje vremena na igralištu.

Split PRIDE!

From what I could tell, the second most talked-about topic last week was Split Pride 2012. A lot has been written about it as well, with Dežulović and Ivančić taking the lead, but I feel an important story has gone unnoticed.

Homosexuals don’t have it easy, not by any measure. They represent a very small minority of the population, no more than a few percent, so they are destined to depend on the benevolence of the heterosexual majority and the heterosexual majority is less than accommodating. In western societies gay people are effectively a taboo, which is in itself an unusually cruel punishment, one which other people rarely ponder going about their daily routines. Even though gay people – about 150 000 of them, in Croatia – have done nothing wrong, they face social pressure so strong that

ACTA: an Exercise in Totalitarianism

On the heels of SOPA and PIPA, two widely criticised US law proposals – comes an international agreement called ACTA, the “Anti-Counterfeiting Trade Agreement”. Quotes are in this case most appropriate as ACTA is an extremely far reaching general agreement with massive consequences for privacy, freedom of speech, due process, the Internet and global health – among other things. ACTA confirms once again that a massive legal and lobbying campaign is in progress and the world’s biggest corporate publishers and content producers are behind it. They are fighting tooth and nail against allowing the world to drag them into the 21st century, a century of unprecedented free flow of information with the Internet and the electronics revolution as its main engines. The similarity to the outcries of Hollywood when video recorders took off is striking, but because of today’s pervasiveness of digital technology and its general purpose nature, the conflict is becoming much more serious and bitter.

There are many reasons to throw ACTA out the window

Resilience to Reason

The Croatian parliamentary elections are over and the party which lead the country for 17 out of 21 years of our independence has been dethroned. I believe a few words of reflection on the past 8 years are in order because they cast a very specific shadow on this election’s results.

The economy is as good a place to start as any. During the last two terms, the party in power (HDZ) made multiple budget rebalances per year common practice, putting Croatia in the company of countries like Zimbabwe and Uganda. This should come as no surprise since the person previously in charge of finance – I.Suker, the former minister of finance – went so far as to lie that he got his economics degree no less than 14 years earlier than he actually managed it. Over the years, the government poured mind-boggling amounts of money – billions of Euro – into our shipyards, none of which still function properly today. The immensity of the mistake is probably best illustrated by the fact that the shipyards would have lost much less money if they simply paid the employees to stay at home and didn’t build anything. What the government was doing was