mišljenja i zapažanja o društvu i životu u Hrvatskoj

Posts tagged ‘bicikli’

Biciklom po svijetu: pokret!

dosta izlika

[Mala napomena zainteresiranom čitatelju: čini mi se da mi ima više smisla po putu pisati na engleskom pa o tome možete čitati tamo gdje pišem na engleskom.]

Oglasi

Biciklom po svijetu: dalmatinsko zaleđe

mala_cam02710

upijanje sunca i dojmova na mjestu gdje se Kozjak i Mosor sreću

Pokret je uvijek muka ježeva. Iskobeljaš se s biciklom kroz uska vrata vagona na stanicu, vratiš se nervozno i užurbano po torbe koje su još u vagonu pa opet natrag vani, zatvoriš vrata i dok se okreneš, vlak već ide dalje. Vani je drugačiji zrak: teško je drijemežan ocijeniti je li ti prohladno zato što ti se spava ili jer stvarno jest hladno, kako će bit u vožnji, kakav te teren čeka pa se obučeš nekako otprilike… Staviš torbe na biciklu, namjestiš svjetla, kameru, ciklokomp…osvrneš se po treći put lijevo-desno da vidiš gdje je izlaz sa stanice i kreneš…jedno 20 metara, dok ne primijetiš da nisi stavio kopču za nogavicu. Pa onda za 50 metara opet da uzmeš 2-3 griza sendviča, da imaš na čemu vozit sljedećih sat vremena. Pa onda opet kreneš, pa ti rukavice nisu dovoljno tople, iz torbi iskopaš toplije, pa hoćeš još jednom provjerit redoslijed sela kroz koja prolaziš i podsjetit se koliko puta cesta pređe prugu prije nego dođeš do prečice koju tražiš i tako dalje, i tako dalje…pa se voziš neko vrijeme i sjetiš da bi rado stao na nekoj pumpi provjerit tlak u gumama prije puta, ali uzalud: (više…)

Zatiranje bicikla: zagrebačka zimska služba

Slavonska - nogostup i biciklistička staza pod ledom

Slavonska – nogostup i biciklistička staza pod ledom. S druge strane snježnog zida skrivena je čista i suha površina kolnika za motorni promet.
 
Izazov bilo kome u gradskom poglavarstvu: bi li itko sa mnom u vožnju od Vjesnika do Hypo centra po ovoj stazi?

U našim gradovima biciklisti se danas tipično kreću na 3 načina. Prvi i možda najočitiji su biciklističke staze i trake, unatoč tome što npr. zagrebačka “mreža” staza zapravo uopće nije mreža nego skup međusobno nepovezanih segmenata, što je splitska “mreža” duga nekoliko stotina metara (da, metara), Riječka ne postoji itd. U Zagrebu su to u pravilu staze koje se pružaju uz najveće gradske prometnice kakva je Slavonska, Zagrebačka, Holjevčeva, Horvaćanska, zeleni val i sl.

Druga vrsta prometnica kojima biciklisti prometuju su lokalne, “kapilarne” ceste i pješački prečaci unutar gradskih četvrti. Biciklisti ih koriste da bi došli do nešto važnijih, izravnijih prometnica ili kao zgodne ili ponekad ključne prečice koje nemaju praktične alternative.

Konačno, redovni biciklisti koriste i njima jako praktične “magistralne” cestovne pravce koji su još manje ili više podnošljivo prometni, bučni i neugodni. U Zagrebu su to npr. Koturaška, Servisna, Baštijanova, Kovinska i Samoborska, u Splitu cesta koja prati obalu od Bačvica do Žnjana, A.B.Šimića, Šišgorićeva itd.

Zašto je to bitno? Zato što je zagrebačka zimska služba nakon snijega od prije 7 dana grad “očistila” kao da je provela istu ovakvu analizu, ali s ciljem sabotaže biciklističkog prometa – sve navedene površine su pod snijegom, ledom ili oboje.

(više…)

Zatiranje bicikla: kratke upute za početnike

Kako se Grad Zagreb odnosi prema biciklistima?

Kako se Grad Zagreb odnosi prema biciklistima?

U upravi ste Grada Zagreba ili možda u Holdingu i život nije uopće loš. Niste se previše mučili školama, ali znali ste prave ljude i imate prave stranačke knjižice pa ste uhvatili mjesto u javnoj službi i to u vođenju glavnog grada! Posla nema puno, plaćica uredno sjeda i živi se dobro. Službeni auto nije BMW, ali je solidna srednja klasa, ima grijana sjedala, dvozonsku klimu i ide od 0 do 100 za 7 sekundi. Promjene zahtijevaju em rad, em odgovornost, pa Vam je glavni zadatak da se apsolutno nigdje ništa ne promjeni, da se ne radi valove.

Opet, nijedan posao nije savršen pa baš Vama u opis posla spada i briga o biciklističkom prometu. Vi se, naravno, ne bi ni mrtvi zatekli na biciklu – jasno, osim ako nije prilika za slikanje pred novinarima. I što da jedan solidan službenik, koji je kimanje glavom šefu doveo do savršenstva, koji nije napravio ni najmanji val, evo, broji već 19 mjeseci (od onog neugodnog incidenta kad mu je u razgovoru sa šefom pobjeglo “je li to baš dobra ideja…?”), koji čeka slijedeću naredbu odozgo, plaću i kraj radnog vremena – što bi on trebao poduzeti da se ne gnjavi puno s tim biciklistima, kojih, k’o za inat, svake godine sve više? (više…)

Zakasnio 8 sati

Ceduljica nepoznatom vlasniku bicikla

Ceduljica nepoznatom vlasniku bicikla

Proteklih dana pred zgradom se pojavio novi bicikl: ni po čemu poseban, nešto skromniji, ali uredan i upotrebljiv. Primijetio sam da je loše vezan (sajlicom na šifru, prednjim kotačem za stup) i bilo mi je žao: tu će netko tko bi se rado vozio po gradu biciklom (i tako učinio grad ugodnijim svima ostalima) biti kažnjen gubitkom bicikla. Došao sam sinoć kući, napisao poruku na komad papira i htio ostaviti poruku kad sam sa balkona vidio da bicikl više nije tamo. “Ništa”, zaključio sam: “stavit ću kad ga opet vidim”. Jutros sam opet pogledao s balkona i nije ga bilo, a maloprije, oko 7 navečer, vratio sam se kući i saznao da je bicikl popodne bio tu, da pripada zaposlenici u novootvorenoj trgovini – i da je usred bijela dana nestao. Ukraden. 8 sati nakon što sam htio ostaviti poruku.