Milijan Brkić i Tomislav Karamarko ili “koliko nisko društvo može pasti”?

Netipično kvalitetan članak Jutarnjeg lista odličan je uvodni tekst za bilo koga tko želi jasno razumjeti o čemu se radi u aferi o Milijanu Brkiću, glavnom tajniku HDZ-a i izvanredno štivo: svakako preporučam. Ako vam, naime, pored jeftinih političkih prepucavanja i unakrsnih optužbi nije jasno kome vjerovati, dovoljno je znati da sporni diplomski rad sadrži 1630 redaka teksta, a da je od toga 1285 redaka – dakle, 79% – identično izvornom radu stanovitog Stanka Tomića, studenta koji je diplomirao godinu ranije. Ne postoje okolnosti u kojem se takav rad ne bi nazvao školskim primjerom plagijata. To je ono što se filmskim pravnim rječnikom kaže “krivnja van svake razumne sumnje”.

Usred uzburkane medijske kaljuže lako je izgubiti osjećaj za “normalno” i “pristojno” pa dozvolite da vam pokušam ukazati na taj kontrast.

Dakle, normalna reakcija Milijana Brkića s obzirom na ne samo neupitni, nego i očiti plagijat mogla bi izgledati npr. ovako:

“Nema se što reći. Prepisao sam, bila je takva i takva situacija…naravno da me to ne opravdava, ali eto, imao sam određene razloge. U potpunosti sam svjestan svoje odgovornosti i spreman sam suočiti se s posljedicama.”

Normalna reakcija čovjeka koji mu je osigurao položaj i utjecaj i koji se vidi kao slijedeći hrvatski premijer, Tomislava Karamarka mogla bi izgledati ovako nekako:

“Više mi je bitno što je sposoban, nego kakve titule ima, ali jasno da osoba nakon takvog čega teško da može obnašati značajnu funkciju i, naravno, mora zakonski odgovarati za prijevaru koju je počinio.”

Normalna reakcija državnog odvjetništva bila bi da je provedena rutinska procedura, jasno utvrđen plagijarizam, provedeni postupci pred odgovarajućim sudom i izrečena kazna.

A kako izgledaju stvarne reakcije?

Karamarko: “Režimske novine i dalje jurišaju režimski stampedo na HDZ i na sve procese koji se događaju u HDZ-u. Očekujemo i daljnje napade jer procesi u HDZ-u idu dalje svojim tempom.“, “Apsurdno [je] da [Željko Jovanović] komentira Milijana Brkića, jednog autentičnog, poštenog hrvatskog domoljuba i branitelja, i podcrtavam, to je sve što mogu reći. […] Mi smo svoju katarzu prošli što se tiče kriminala i korupcije u stranci.”

Brkić: “Nisam imao vremena završavati fakultet za razliku od nekih […] bio [sam] jedan od tri najbolja polaznika Policijske akademije u generaciji.”

Madunić, Brkićev odvjetnik: “Ako je riječ o diplomskima koji su plagijati, to je za stegovnu odgovornost predavača jer nisu čitali te radove i nisu smjeli pustiti studente da diplomiraju s takvim radovima. Svatko je u stanju napraviti diplomski u roku od mjesec dana, nitko nije izgubio godinu dana za pisanje diplomskog.”

Državne institucije – Visoka policijska škola koja je diplomu izdala, DORH, policija – incident toleriraju već 15 mjeseci, s tim da DORH i policija još nisu obavili potrebne predradnje za pokretanje odgovarajućeg sudskog postupka u okviru kojeg bi Republika Hrvatska kroz svoje temeljne institucije poručila da etički standardi kakve Brkić i Karamarko promiču nisu prihvatljivi.

Normalno nam je da glavni tajnik najveće oporbene stranke bezobrazno prepiše diplomski rad, da suočen s optužbama uživa bezrezervnu zaštitu predsjednika te stranke, da obojica smatraju da je društvo dovoljno neurotično da njihovo busanje u “domoljubna” prsa ne izgleda degutantno i da većina hrvatskih institucija 15 mjeseci nije u stanju ili nije zainteresirana riješiti najjednostavniji slučaj plagiranja. Taj tajnik HDZ-a dolazi na mjesto Mladena Barišića, pokajnika u jednoj od najvećih korupcijskih afera u Hrvatskoj u proteklih 10-15 godina. Taj predsjednik HDZ-a dolazi na mjesto Ive Sanadera, osuđenog na višegodišnji zatvor u toj istoj aferi, a stranka je kao pravna osoba proglašena krivom. Ta ista stranka trenutno je prema anketama na 1% od toga da bude najpopularnija stranka u Hrvatskoj. Time je, dakle, precizno izmjerena mračna dubina do koje smo kao društvo potonuli.