mišljenja i zapažanja o društvu i životu u Hrvatskoj

Slavonska - nogostup i biciklistička staza pod ledom

Slavonska – nogostup i biciklistička staza pod ledom. S druge strane snježnog zida skrivena je čista i suha površina kolnika za motorni promet.
 
Izazov bilo kome u gradskom poglavarstvu: bi li itko sa mnom u vožnju od Vjesnika do Hypo centra po ovoj stazi?

U našim gradovima biciklisti se danas tipično kreću na 3 načina. Prvi i možda najočitiji su biciklističke staze i trake, unatoč tome što npr. zagrebačka “mreža” staza zapravo uopće nije mreža nego skup međusobno nepovezanih segmenata, što je splitska “mreža” duga nekoliko stotina metara (da, metara), Riječka ne postoji itd. U Zagrebu su to u pravilu staze koje se pružaju uz najveće gradske prometnice kakva je Slavonska, Zagrebačka, Holjevčeva, Horvaćanska, zeleni val i sl.

Druga vrsta prometnica kojima biciklisti prometuju su lokalne, “kapilarne” ceste i pješački prečaci unutar gradskih četvrti. Biciklisti ih koriste da bi došli do nešto važnijih, izravnijih prometnica ili kao zgodne ili ponekad ključne prečice koje nemaju praktične alternative.

Konačno, redovni biciklisti koriste i njima jako praktične “magistralne” cestovne pravce koji su još manje ili više podnošljivo prometni, bučni i neugodni. U Zagrebu su to npr. Koturaška, Servisna, Baštijanova, Kovinska i Samoborska, u Splitu cesta koja prati obalu od Bačvica do Žnjana, A.B.Šimića, Šišgorićeva itd.

Zašto je to bitno? Zato što je zagrebačka zimska služba nakon snijega od prije 7 dana grad “očistila” kao da je provela istu ovakvu analizu, ali s ciljem sabotaže biciklističkog prometa – sve navedene površine su pod snijegom, ledom ili oboje.

Read the rest of this entry »

Nova zgrada Muzičke akademije u Zagrebu

Nova zgrada Muzičke akademije u Zagrebu

Predsjednik Josipović je “ponosan i sretan jer hrvatska glazba danas ulazi u novu epohu“, gradonačelnik Bandić ističe kako je danas “povijesni dan koji su sanjali mnogi prije nas, a mi smo imali sreću da taj san pretvorimo u javu“, rektor Bjeliš želi da taj prostor bude “prostor novog stvaralaštva“…i tako su se dalje redali hvalospjevi novoostvarenom uspjehu.

210 milijuna kuna, 12000 kvadratnih metara. Izađe nešto manje od 2500 eura po kvadratnom metru proizvodnog troška. 12000 kvadrata. Da bi ljepše ili bolje školovali glazbenike?! U to ulaganje ide Grad Zagreb koji je pred jedva godinu-dvije drhtao pred bankrotom, u kojem se u dotrajalom vodovodu gubi 50% vode, umjesto 20% kakav je prosjek EU. U to ulaganje ide Hrvatska koja još nikad nije imala trgovački suficit prema inozemstvu, koja još nije zabilježila suficit državnog proračuna i kojoj je konkurentnost praktički u slobodnom padu barem od 2007.  do danas.

Tko je dobio taj projekt na stol, pogledao brojke i rekao “brilijantna ideja!”? Zašto ne padaju glave za ovakvo rasipanje?

Kako se Grad Zagreb odnosi prema biciklistima?

Kako se Grad Zagreb odnosi prema biciklistima?

U upravi ste Grada Zagreba ili možda u Holdingu i život nije uopće loš. Niste se previše mučili školama, ali znali ste prave ljude i imate prave stranačke knjižice pa ste uhvatili mjesto u javnoj službi i to u vođenju glavnog grada! Posla nema puno, plaćica uredno sjeda i živi se dobro. Službeni auto nije BMW, ali je solidna srednja klasa, ima grijana sjedala, dvozonsku klimu i ide od 0 do 100 za 7 sekundi. Promjene zahtijevaju em rad, em odgovornost, pa Vam je glavni zadatak da se apsolutno nigdje ništa ne promjeni, da se ne radi valove.

Opet, nijedan posao nije savršen pa baš Vama u opis posla spada i briga o biciklističkom prometu. Vi se, naravno, ne bi ni mrtvi zatekli na biciklu – jasno, osim ako nije prilika za slikanje pred novinarima. I što da jedan solidan službenik, koji je kimanje glavom šefu doveo do savršenstva, koji nije napravio ni najmanji val, evo, broji već 19 mjeseci (od onog neugodnog incidenta kad mu je u razgovoru sa šefom pobjeglo “je li to baš dobra ideja…?”), koji čeka slijedeću naredbu odozgo, plaću i kraj radnog vremena – što bi on trebao poduzeti da se ne gnjavi puno s tim biciklistima, kojih, k’o za inat, svake godine sve više? Read the rest of this entry »

Omotnice naše svagdašnje

Omotnice naše svagdašnje

Ako živite u prosječnom kućanstvu, dobivate 4-5 omotnice svaki mjesec od svojim komunalnih službi, banke kod koje imate račun, tele-operatera, elektro-distributera i sl. Iz mjeseca u mjesec dobijam te omotnice, otvaram, fotografiram, spremim fotografije u arhivu i odlažem njihove obavijesti na reciklažu. I moram reći da mi je dosadilo, tim više što mi uglavnom šalju račune na kojima su oni sami masno otisnuli “plaćeno trajnim nalogom” – pa je, dakle, jedina moguća svrha tih papira da se oni pobrinu da ja znam da oni znaju da su mi oni nekada isporučili neke usluge i da sam ih ja nekada platio.

I tako sam stavio pismo na vagu – 10g – i primio se malo osnovnoškolske matematike. Read the rest of this entry »

Oko 50. kilometra biciklističkog izleta, u Novom Marofu je nešto "smrdilo"...

Oko 50. kilometra biciklističkog izleta, u Novom Marofu je nešto “smrdilo”…

Pred nešto više od godine biciklirao sam starom cestom iz Zagreba prema Međimurju. To je možda bio treći ili četvrti put da vozim tim putem, a vozio sam i kasnije, ali dok sam taj put prolazio dugi i ne pretjerano zabavan potez od Zeline do Marofa, primijetio sam pogon uz cestu koji je mogao služiti kao kulisa za Pobješnjelog Maxa, a iz njegovog dimnjaka izlazio je crni dim. Nije da me treba nagovarati da odmorim minutu pa sam stao i snimio što sam vidio.

Odvezao sam se dalje do Međimurja, vratio se koji dan kasnije i odlučio poduzeti nešto s tim snimkama. Read the rest of this entry »

Šetalište za - automobile

Šetalište za – automobile

Igrom slučaja živim u možda najgušće naseljenoj četvrti u krugu 300 km: visoki neboderi, zgrade-zidine s bezbroj stanova, a među njima izdašno posute manje zgradice i gusto rađene kuće. Te veće i manje građevine oplakuje more auta. Nikome nije novost da je parkiranje sve kreativniji sport sa svim pratećim elementima: drama, napetost, žestoka konkurencija, neizvjesnost, napor…a rezultat je da ljudi parkiraju posvuda, uključujući na pješačku šetnicu pored moje zgrade.

Budući da sam kroz godine ipak razvio određenu osjetljivost na nametljivost auta, odlučio sam uposliti naše komunalne službe. Ovako je to izgledalo… Read the rest of this entry »

Zakasnio 8 sati

Ceduljica nepoznatom vlasniku bicikla

Ceduljica nepoznatom vlasniku bicikla

Proteklih dana pred zgradom se pojavio novi bicikl: ni po čemu poseban, nešto skromniji, ali uredan i upotrebljiv. Primijetio sam da je loše vezan (sajlicom na šifru, prednjim kotačem za stup) i bilo mi je žao: tu će netko tko bi se rado vozio po gradu biciklom (i tako učinio grad ugodnijim svima ostalima) biti kažnjen gubitkom bicikla. Došao sam sinoć kući, napisao poruku na komad papira i htio ostaviti poruku kad sam sa balkona vidio da bicikl više nije tamo. “Ništa”, zaključio sam: “stavit ću kad ga opet vidim”. Jutros sam opet pogledao s balkona i nije ga bilo, a maloprije, oko 7 navečer, vratio sam se kući i saznao da je bicikl popodne bio tu, da pripada zaposlenici u novootvorenoj trgovini – i da je usred bijela dana nestao. Ukraden. 8 sati nakon što sam htio ostaviti poruku.