mišljenja i zapažanja o društvu i životu u Hrvatskoj

Image

Par u New Yorku 2011. slavi novostečeno pravo da se vjenča (CC BY NC ND, asterix611)

Kao što siguran sam znate, u tijeku je prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o promjeni Ustava Republike Hrvatske. Tamo negdje, možda iza 3. članka o slobodi, jednakosti i ravnopravnosti spolova, potpisnici bi voljeli dodati stavak o neporecivoj, nedvojbenoj, jednoznačnoj heteroseksualnoj prirodi braka. Možda bi novi stavak bolje sjeo pored članka 62. u kojem se država obvezuje promicati ostvarivanje prava na dostojanstven život…U svakom slučaju, ako se pita potpisnike, u Ustavu će stajati da je brak zajednica muža i žene.

Ali pored svega što se događa, odakle baš sad priča o tome? Teško se oteti dojmu da događanja u Hrvatskoj nisu panična reakcija na događanja u Europi i svijetu. Predsjednik Hollande je pred koji dan potpisao ozakonjenje homoseksualnih brakova u Francuskoj. Takav zakon u zemlji u koju bi se Hrvatska rado po mnogočemu ugledala, zemlji s 15 puta više stanovnika sigurno peče i plaši tradicionalnu katoličku populaciju u Hrvatskoj. Tim više što se ta pošast širi kao požar: mjesec dana ranije takav zakon je objavio Novi Zeland, 8 europskih zemalja od prije ima takve zakone (među njima čak i religiozni Portugal i Španjolska), a u Velikoj Britaniji se o toj temi upravo raspravlja. Duboka, duga, neumoljiva gospodarska kriza, rekao bih, plodno je vrijeme da svjetske vlade skrenu pozornost sa opadajućeg životnog standarda svojih građana na makrofinancijski nebitna, ali zato izrazio polarizirajuća i osjećajima nabijena pitanja društvenih odnosa. Gledajući s kaptolskih prozora, u našem malom kutku takve Europe na snazi je “crvena” vlast koja već sama po sebi Crkvi nikad nije bila bliska i koja bi vrlo lako mogla doći u iskušenje da iskoristi isti recept za skretanje pažnje s (brojnih) gospodarskih problema. Što napraviti? Treba udariti prije nego se primi udarac: treba tražiti da se heteroseksualnost braka zlatnim slovima upiše u Ustav RH prije nego kome padne na pamet pisati zakon koji će dozvoliti suprotno: ne bi me čudilo da je to predstava koju danas gledamo.

A kako to postići u zemlji u kojoj je direktna demokracija toliko nezamislivo zlo da je zakonima osigurano da u 20 godina niti jedan referendum nije izboren, čak ni kad se skupi dvostruko više glasova od basnoslovnog minimuma u apsurdno kratkom roku? Teško, ali tko može, ako Crkva ne može? Da se može kad se hoće, kao i da je moral rastezljiva kategorija – čak i takvim moralnim vertikalama kao što je udruga “U ime obitelji” –  svjedoči i bezočna zloupotreba npr. javnih institucija i položaja moći za prikupljanje potpisa. Što bi studenti trebali učiniti kada ih profesor (na fakultetu, za vrijeme predavanja) pita da potpišu? Da li se potpisi prikupljeni na taj način smiju uvažiti? Da li će oni koji su tako prikupljali potpise za to odgovarati? Vrijeme će pokazati.

U svemu do sada rečenom nisam se zapravo ni dotaknuo srži problema. Naime, sve i da je 4.5 milijuna ljudi potpisalo i poslije na referendumu odabralo da u Ustav uđe sporna odredba, ona ne bi baš ništa promijenila. “Brak” je samo  etiketa uz koju se vežu određena prava i obaveze, i to nije ni jedina ni primarna takva etiketa: u istoj rečenici s brakom u Ustavu spominje se i izvanbračna zajednica koja uživa praktično isti pravni status. Hoće li istospolni parovi smjeti usvajati djecu, posjetiti bolesnog partnera u bolnici, naslijediti ili dijeliti imovinu? Na ništa od toga ovaj referendum nema baš nikakvog utjecaja. Kao što danas postoje etikete “brak” i “izvanbračna zajednica”, saborski odbor za koja već pitanja već sutra može izmisliti i predložiti uvođenje pojma “vesele zajednice” kao “zajednice dvije punoljetne osobe istog spola”. Uz nju onda može vezati ista prava kakva se vežu uz npr. izvanbračnu zajednicu, može možda reći i da “vesele zajednice” imaju prednost pri usvajanju djece u odnosu na parove u “braku” i tko zna što još sve ne…a to što u Ustavu piše što je “brak” ne bi imalo nikakvog utjecaja ni veze.

U pitanju je marketinška akcija, borba za vlasništvom nad robnom markom koja se zove “brak”, a ne uređivanje ikakvih društvenih odnosa. U pitanju je glasno lajanje jedne značajne skupine u Hrvatskoj koja se osjeća ugroženom promjenama koje liberalni svijet nosi: demonstracija sile brojnošću svojih redova, lupanjem u štitove, širenjem perja, obilježavanjem svog teritorija…vjerujem da je organizatorima akcije to kristalno jasno, ali isto ne bih rekao i za potpisnike.

Leave a Comment

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: