mišljenja i zapažanja o društvu i životu u Hrvatskoj

Milan Bandić, kandidat za gradonačelnika hrvatskog glavnog grada

2009. Wikileaks je objavio znatan broj diplomatskih dopisa koji su uznemirili duhove širom svijeta, a neki od njih tiču se i našeg malog kutka svijeta. Jedan takav dopis porijeklom iz veleposlanstva SAD-a u Zagrebu posvećen je profilu Milana Bandića, gradonačelnika grada Zagreba i kandidatu za novi mandat. U kratkim crtama piše ovako: Milan Bandić vješto deaktivira političke protivnike potkupljivanjem pozicijama i uslugama. On je autoritativan, okružio se sebi vjernim ljudima, osnovao Zagrebački Holding i za direktore gradskih poduzeća postavio svoje poslušnike, čvrsto kontrolira gdje i tko će što u gradu graditi i ne propušta priliku da zaobiđe gradsku skupštinu kad mu stane na put.

Dopis na stranu, Bandić je za sobom ostavio dugi, masni trag u društvu, medijima i sudskim spisima pa se pred ove lokalne izbore vrijedi prošetati kroz neke od zanimljivosti i složiti malo opsežniji profil ličnosti…

Bandić je nepošten, čisto utjelovljenje ciničnog stereotipa političara. “O sučeljavanju s protukandidatima sam rekao sve što imam. Sučeljavam se sa zagrebačkim i problemima svojih sugrađana posljednjih 13 godina svaki dan. Nek’ se sučeljava svak sa sobom.” Bandićeva reakcija na Ostojićev poziv na sučeljavanje zvuči kao dječje prepucavanje na školskom igralištu. Uz sve duboke promašaje demokracije u SAD-u, tamo bi bilo potpuno nezamislivo da jedan od dva glavna kandidata odbija ući u debatu s protukandidatom. Mirela Holy je (barem nazivno?) izbačena iz aktualne vlade jer je zamolila da se jednu osobu ostavi na radnom mjestu na kojem jest (prijestup za osudu, bez daljnjega). Bandić je snimljen na javnoj površini u razgovoru s bivšom ministricom školstva Ljiljom Vokić kako prihvaća zaposliti određenu ženu i prije nego je raspisan natječaj za zapošljavanje. Dao je asfaltirati marginalni put koji će 2 godine kasnije biti opet raskopan (jer se planira uvođenje kanalizacije) kako bi njegov bliski suradnik Robert Ljutić mogao udobnije do svoje vikendice. (Njegov odnos s Ljutićem nije uznemirila ni činjenica da je Ljutić uhvaćen u plagiranju diplomskog rada: ni sa etičke strane, ni po pitanju stručnosti.) Bandić – sasvim je jasno – koristi goleme gradske resurse u utrci za slijedeći mandat: val jumbo plakata koji su zapljusnuli grad uoči ovih lokalnih izbora na kojima se, eto, našao baš Bandić na biciklu platio je grad u sklopu kampanje koja nazivno nema veze sa izborima. Nadalje, on je okorjeli demagog i populist – dakle, manipulator. On će “pojesti snijeg“, pred kamerama bi gradio invalidima stanove, a grad ne zna što će sa stotinama stanova kojima već raspolaže. To je čovjek koji pažljivo koncentrira najvidljivije, jeftine radove mjesec-dva prije izbora kako bi građani zaboravili na 46 mjeseci mandata prije toga. Bandić nije rođen jučer: vrijedi se podsjetiti i nekih njegovi ranijih ostvarenja. 2002. je uhvaćen da vozi pijan, bježi s mjesta nesreće, pokušava podmititi policajca i, konačno, vrši pritisak da se policajca otpusti. Par godina kasnije je – nakon što je 6 godina radio kao gradonačelnik – kupio stan koji košta ni manje, ni više, nego 5 milijuna kuna, odnosno oko 10 puta više nego prosječan stan u to vrijeme. 2009. grad pod Bandićevom palicom plaća 1.5 milijuna kuna za 2 (slovima: dva) montažna WC-a na tramvajskom stajalištu, što znači da su koštali oko 11 tisuća eura po kvadratnom metru – cijena kojom se ne mogu pohvaliti ni istaknute kuće u Dubrovačkoj gradskoj jezgri. Slika, međutim, nije potpuna dok se ne kaže da je tvrtka Tigra koja je radila WC-e vlasništvo Bandićevog kuma Milana Penave. Čovjeku je, izgleda, dovoljno da ga samo jednom obasja Bandićeva naklonost da se doživotno novčano osigura…

Bandić je visoki dužnosnik koji duboko prezire i učestalo krši zakon. Fontane kod NSB-a ministarstvo je još prije početka radova proglasilo nelegalnim zbog značajne promjene projekta bez novog natječaja, jednostavne i česte tehnike pogodovanja konkretnom izvođaču radova. Bandić je svejedno krenuo u izgradnju. Tu je zatim njegov pro forma razvod s ciljem lakše kupovine stana, vraćanje u proceduru promjena GUP-a koje je ministarstvo već proglasilo ilegalnim, već spomenuto bježanje od policije, pokušaj mita itd.

Bandić je štetan za grad kojim upravlja. Društvo arhitekata grada Zagreba angažiralo se da se – sada, dok je na vrijeme – odustane od gradskih planova privatizacije zemljišta u Sopotu, uz jedno od najvažnijih, najprometnijih i najvećih gradskih križanja. “Zlatni WC-i” su već ušli u lokalnu političku legendu, kad već nisu u USKOK-ove spise. Grad svake godine financira Dinamo s desecima milijuna kuna koje odlično podmazuju tamošnji stroj za punjenje privatnih džepova menadžera, nogometaša itd.

Konačno, mnogo važnije od svih ovih razmjerno malih, ali indikativnih incidenata i promašaja, mnogo važnije od gradonačelnikovih karakternih crta i (za gradske pojmove) sitnih malverzacija je da je grad u rasulu. To se jasno vidi na mjesečnim računima za režije, koje su u Zagrebu – u apsolutnom iznosu (!) – više nego u Londonu ili Parizu. Grad gubi 46% pitke vode prije nego je dovede do kućanstva: europski prosjek je 20%. To je 900 milijuna kuna godišnje koje idu direktno iz novčanika građana u zemlju. Prometna politika se zasniva na ustoličenju auta kao prvog, drugog i trećeg prioriteta gradskog prometa, pa onda dva puta dnevno imamo sustavni kolaps svih glavnih prometnica, stalno zagađen zrak, zaglušujuću buku i ručnu regulaciju prometa. Iz sličnih razloga imamo tramvaje kojima je vožnja skuplja od onih u Ljubljani, Grazu i Budimpešti, a kreću se prosječno 12 km/h. Potpisao je da Zagreb Horvatinčiću plati 12 milijuna kuna za izgradnju rampe u privatnu garažu, da se potroši 18 milijuna kuna za fontane na neugodnoj ledini između 2 zaglušujuće prometnice, da se potroši 30 milijuna kuna za nove pločice s kućnim brojevima itd. Glavni grad Hrvatske doveo je u situaciju da mu blokada računa visi o niti…i sad se, nakon 13 godina ovakvog rada, sa smiješkom kandidira za novi mandat. Kao da smo si dobri.

Da naslijepo zaokružite nekoga na glasačkom listiću ove nedjelje, vjerojatno ne možete izabrati goreg…hoću reći, osim ako se možda Tomislav Horvatinčić slučajno dao u politiku. Splićani, izgleda, svom najsvježijem ozbiljnom promašaju gledaju u oči i kažu “hvala, doviđenja, tu vam je radna knjižica”. Jesu li Zagrepčani dovoljno ogrezli u cinizam da se propuste na sličan način obračunati sa svojim Kerumom?

Leave a Comment

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: