mišljenja i zapažanja o društvu i životu u Hrvatskoj

CC BY Kecko

CC BY Kecko

Vlada RH 15.1.2013. objavila je Prijedlog Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske. Obzirom na bujicu prigovora raznih investitora na razne prepreke ulaganju u Hrvatskoj, inicijativa je načelno za pozdraviti, ali pitanje naravno nije tako jednostavno.

Prije nego krenem s komentarima, ističem da nisam pravnik i da sam prijedlog vidio u zadnji čas, bez prilike da odvojim vrijeme da mu se dublje posvetim pa biste komentare koje ću iznijeti trebali uzeti s rezervom. “Zadnjem času” ću se još vratiti na kraju članka…

Dakle, riječ je o prijedlogu zakona kojim se regulira upravljanje državnom imovinom, u prvom redu šumama, cestama, pomorskim i kulturnim dobrima, između ostalog (članak 18). Svoj smo pojam bogatstva uglavnom kalibrirali prema imovini bogataša kakvi su npr. Todorić, Tedeschi, Kerum i sl, ali je vrijednost njihove imovine zanemariva u odnosu na državnu. Riječ je o izrazito velikim bogatstvima: hrvatskoj obali, na primjer.

S druge strane, riječ je o zakonu koji ne skriva nakanu da se tu imovinu prodaje: na nekoliko mjesta se govori o otuđivanju imovine u vlasništvu RH. Istini za volju, u tekstu zakona se na više mjesta spominje i koncesije koje predstavljaju privremen i ograničen prijenos određenih prava nad imovinom RH, ali je teško ocijeniti na čemu će u praksi biti naglasak.

Treća osobina koja prožima zakon je (radikalno?) pojednostavljenje i ubrzanje postupka izvedbe ovakvih “strateških” projekata. Možda će neki na prvu ruku pomisliti da je upravo to i potrebno, da je do sada upravo to i bio problem. Ja sam skeptičan, i to zato što veliki projekti predstavljaju velike prilike i velike rizike. Kada je uz redovne mehanizme kontrole uspio proći tragičan projekt hidroelektrane na Dobri, kada se gotovo isti scenarij zamalo izvede i na Ombli, kad Hrvatske vode teško stečenim novcem građana rade štetu pretvaranjem rijeka u kanale pa će uskoro pretvarati kanale u rijeke, kad g. Todorić u parku prirode dobije građevinsku dozvolu za svoju rezidenciju na ime toga što ju je prijavio kao hotel – hotel čija vrata, jasno, vama ili meni nisu otvorena…kad je sve to moguće uz redovnu proceduru, što će se sve raditi po pojednostavljenoj i ubrzanoj?

Nije za zanemariti ni da je zakon pisan za velike investicije i, važnije, velike investitore (čl. 5: minimalna investicija 150 milijuna kuna). Svrha mu je stvoriti uvjete za dobar posao za investitora, a onda se možda stvori i određeni broj radnih mjesta u službi istog investitora. Na papiru izgleda kao drugi, treći ili koji već po redu val privatizacije društvenih dobara, što me posebno brine jer se čini kao još jedno skrušeno svjedočanstvo još jedne vlade o tome kako nije sposobna kvalitetno upravljati dobrima kojima raspolaže u naše ime. Podsjećam da je jedna od češćih tema u hrvatskom medijskom prostoru proteklih godina kako sudski progoniti počinitelje tzv. privatizacijskog kriminala iz devedesetih.

To me vodi do posljednje točke, one koju sam spomenuo u uvodu: zakon je u hitnoj proceduri. Ja sam prijedlog vidio pred par sati, a kako je ponoć prošla, već smo ušli u zadnji dan hitnog postupka. Ne bih se kladio, ali sluti mi kao da bi za 10 godina o privatizaciji iz 2013.-14. mogli pričati na isti način kao što sad pričamo o onoj iz devedesetih. Zakon o načinu upravljanja ogromnom državnom imovinom ne donosi se s 9 dana “javne diskusije”: kad se važne i osjetljive stvari rade na brzinu, rezultat može biti promašaj ili ponekad i tragedija, ali samo slučajno uspjeh.

Povezani sadržaj:

Leave a Comment

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: